Republika Hrvatska je u kriznoj situaciji i osnovni prioritet Vlade jest i treba biti kako zaštiti građane Republike Hrvatske. Uz preporuke koje izdaje nacionalni stožer dobro je čuti i istaknute stručnjake poput znanstvenika Igora Rudana, jer takvi javni istupi unose mir među javnost te istovremeno nude i određene konstruktivne preporuke.
Ono o čemu stranka FOKUS želi javno progovoriti jesu posljedice na ekonomiju. O ovome trenutno govore i ekonomski analitičari poput Velimira Šonje i to je dobro jer što nas je veći broj koji o ovome relevantno govorimo to je više nade za naše poduzetnike. Jer kao što građanima treba pomoći da u što većoj mjeri preveniraju mogućnost zaraze i njezine posljedice, tako istovremeno i gospodarstvu treba pomoći da se uz što manje gubitke prebrodi ova kriza i sačuvaju radna mjesta. Ne smijemo smetnuti s uma, a o tome i znanstvenici otvoreno pričaju, da ekonomske recesije posljedično isto tako uzrokuju veliki broj osobnih tragedija, depresiju i druge negativne posljedice koje mogu pogoditi i veći broj ljudi od samog virusa. Kao što kod prevencije virusa moramo isključiti mogućnost direktnog kontakta, tako i kod borbe za opstojnost gospodarstva moramo isključiti – bilo kakav dodir s novim porezima.
POVEĆANJA POREZA NE SMIJE BITI i naš je konstruktivni i dobronamjerni prijedlog Vladi RH da ozbiljno razmotri:
Prve dvije mjere bi otvorile prostor poduzećima za smanjenje troška rada bez da se smanje neto plaće zaposlenicima kako bi se, barem u početku, izbjegla otpuštanja. Ukoliko kriza bude duža i nastupi dublja recesija, mjere koje se odnose na smanjenje doprinosa trebaju biti i konkretnije. Treća i četvrta mjera se zapravo nastavljaju na prve dvije, no uplata akontacije poreza na dobit je apsurdna i u normalnim okolnostima, a kamoli u ovakvom vremenu nadolazeće recesije. Ukidanje uplata turističkih članarina na 3 mjeseca je iz prilično očitih razloga. Naime, u tom periodu će turistički dolasci očito pasti i lokalne turističke zajednice tu ne mogu učiniti gotovo ništa.
S obzirom da bi druga i treća mjera stvorile rupu u proračunu, to je potrebno kompenzirati smanjenjem rashoda države. Ne smije se dogoditi da, kao u prošloj krizi, privatni sektor opet podnese najveći dio tereta krize. Teret se mora podijeliti između javnog i privatnog sektora te stoga treba odmah pristupiti odustajanju od dogovorenih 6% povećanja plaća i okrenuti se smanjenju plaća u javnom sektoru kako bi se spriječio rast javnog duga. Treba imati na umu da će, u slučaju recesije, omjer javnog duga u odnosu na BDP krenuti rasti čak i bez novog zaduživanja.
Treba naglasiti da je ovo situacija koja, ukoliko nastupi recesija što je sada već vrlo izgledno, opravdava zaduženje države. Ali pod uvjetom da je to zaduženje s ciljem sprečavanja gubitka radnih mjesta u privatnom sektoru i održavanja zdravih poduzeća, a ne s ciljem očuvanja standarda zaposlenih u javnom sektoru.
Zaključno, a vidim da se oko toga slažemo i s drugim ekonomskim analitičarima, stav stranke FOKUS je da se nikako ne smije dogoditi povećanje poreza jer bi to, pored svih nadolazećih problema, značilo da ćemo opet imati znatno dužu recesiju od ostatka svijeta kao što je to bilo i od 2009. do 2015. godine.